Osam zaraznih bolesti koje kućni ljubimci mogu prenijeti na čovjeka

Bjesnoća

Bjesnoća je jedna od najopasnijih virusnih zaraznih bolesti koja se može prenijeti s životinje na čovjeka. Bolest je smrtonosna.Najčešći rezervoar bjesnoće su lisice koje ugrizom prenose virus na ostale toplokrvne sisavce. S obzirom na njenu opasnost po život ljudi i životinja ukoliko se postavi sumnja na bjesnoću pristupa se eutanaziji životinje.

Zakonski je regulirano redovito cijepljenje protiv bjesnoće.
Iako urbana (gradska) bjesnoća nije zabilježena već dugi niz godina, bolest nosi preveliki rizik da bi je se olako shvaćalo.

Simptomi bjesnoće su: groznica, promjenjeno mentalno ponašanje, hidrofobija (strah od vode), napadaji, paraliza tijela, čeljusti i grkljana, opuštena vilica, pretjerano lučenje sline, nemogućnost gutanja, nedostatak mišićne koordinacije, neobična sramežljivost ili agresivnost, pretjerana razdražljivost, stalne promjene u stavu i ponašanju.

Virus bjesnoće je jednolančani RNA virus roda Lyssavirus, pripada porodici Rhabdoviridae, a ima oblik metka. Najčešće se prenosi se razmjenom krvi ili sline zaražene životinje.

Virus napada mozak i leđnu moždinu te uzrokuje njihovu upalu. Jednom nastala infekcija središnjega živčanog sustava ne može se više spriječiti. Uz rijetke iznimke, u pravilu završava smrću.

Ljudi od bjesnoće obolijevaju nakon ugriza zaražene životinje, koja može, ali i ne mora imati niti jedan navedeni simptomi. Virus bjesnoće je labilan i ne može trajati u okolini.

Diljem svijeta rezervoar bjesnoće su divlje životinje, ali za čovjeka su najvažniji izvor bjesnoće životinje koje žive s njim, poput pasa i mačaka.

Najčešći je oblik bjesnoće je urbana bjesnoća, koju prenose psi, općenito u svijetu 98% svih slučajeva u ljudi nastaje upravo ugrizom bijesnog psa. Slvatična ili šumska bjesnoća koju najčešće prenose lisice, vukovi, medvjedi i druge šumske životinje te glodavci (kod nas su najčešći prijenosnici crvene lisice), bjesnoća šišmiša, a sve se češće govori i o bjesnoći ptica.

Cijepljenje protiv bjesnoće

Bjesnoća je opisana još u vrijeme prije Krista, a sve do pojave antirabičnog cjepiva Louisa Pasteura (1885. godine), a desecima godina kasnije i proizvodnje specifičnoga zaštitnog (tzv. hiperimunog) antirabičnog imunoglobulina bilo se teško zaštititi od te bolesti.

Bjesnoća se, dakle, danas može spriječiti odgovarajućom skrbi – imunoprofilaksom (stvaranjem imunosnog odgovora umjetnim putem).

Cijepljenjem aktiviramo vlastiti imunosni sustav da sam proizvodi protutijela protiv uzročnika bolesti.

Redovito cijepljenje ljubimaca protiv bjesnoće je zakonska obveza.

Salmonela

Salmonela je bolest koju najčešće prenose ptice i gmazovi. Uzročnici su bakterije iz porodica salmonella kojih ima više vrsta. Za uzgojne ptice propisano je cijepljenje čime se ona nastoji prevenirati. Manifestira se simptomima od strane probavnog sustava. Za osobe osljabljenog imunosnog statusa može biti smrtonosna. Ljudi i životinje se najčešće zaraze preko salmoneloznih animalnih namirnica (najčešće jaja).

Bolest mačjeg ogreba

Bolest mačjeg ogreba ili Hemobartonella je zarazna bolest mačaka. Spada u rod Riketsija i parazitira na crvenim krvnim stanicama (eritrocitima). Na taj način uništava crvene krvne stanice što dovodi do anemije. Najčešće se hemobartonelom zaraze djeca zbog veće izloženosti mačjem ogrebu i slabijeg imuniteta (igra sa mačkom). Još nije poznato kako točno mačke oboljevaju od hemobartonele i zašto je neke mačke imaju, a neke ne (smatra se da je češća kod mačaka koje su imale veću infestaciju buhama). Kod djece se bolest manifestira visokom temperaturom, povečanim limfnim čvorovima (simptomi slični gripi). Liječi se antibiotikom.

Lajmska bolest ili borelioza

Lajmska bolest ili borelioza je bolest koju prenose krpelji. Ukoliko krpelj posiše krv životinje zaražene boreliozom i nakon toga ubode čovjeka, doći će do prijenosa bolesti. Borelia je bakterija.

Ukoliko se na vrijeme ne prepozna i ne liječi uzrokuje teške posljedice za organizam (artritis, probleme sa očima i neurološkim sustavom).

U ranoj fazi u večini slučajeva pojavi se crvena ožarica na mjestu uboda zaraženog krpelja (migrirajuči eritem). Liječi se antibioticima.

Toksoplazmoza

Toksoplazmoza je parazit kojeg prenose mačke. Ljudi se zaraze preko jajašca iz izmeta mačke. To je bolest koja je opasna za trudnice (može uzrokovati pobačaj i hidrocephalus ploda).

Kod ljudi oslabljenog imuniteta može izazvati meningoencefalitis. Za sprječavanje infekcije bitna je higijena ruku i prostora. Može se prenjeti i kontaminiranim sirovim mesom onečiščenim oosporama parazita.

Temperatura od 67 stupnjeva je uništava. Trudnice bi trebale izbjegavati čiščenje mačjeg toaleta. Osobe koje su prethodno bile u kontaktu sa mačkama zaraženim toksoplazmozom otpornije su na zarazu jer posjeduju antitijela u krvi.

Helmintijaza

Helminti (generalni naziv za parazite: gliste, trakavice, metilje…) Ljudi se najčešće zaraze preko fecesa pasa i mačaka u kojima se nalaze oociste (invazivni oblik) parazita. Oociste golim okom nisu vidljive.

Bitna je higijena ruku i prostora. Može se prevenirati redovnom dehelmintizacijom kućnih ljubimaca (tablete protiv glista i trakavica).

Obično se manifestira simptomima od strane probavnog sustava (proljevi, povračanja). Kod duže invazije urokuju anemiju i kod ljudi i kod životinja.

Lišaj na koži (Ringworm)

Najčešći uzročnici lišaja na koži su Microspora i Trichophiton (gljivice). Razvoju infekcije pogoduje vlaga, promjena pH kože i oštećenja na koži.

Uzrokuju svrbež, perutanje i opadanje dlake. Kada je čovjek izložen uzročniku i dođe u kontakt sa bolesnom životinjom do infekcije može i nemora doći. Osobe oslabljenog imunološkog statusa podložnije su zarazi. Širi se kontaktom sa zaraženom životinjom i preko kontaminiranih (zaraženih) predmeta.

Lezije koje nastaju izgledaju kao crvena okrugla područja bez dlake (1-4 cm promjera).

Liječenje je dosta dugotrajno. Ukoliko se ne liječi bolest napreduje.

Leptospiroza

Prenosi je bakterija. Bakterija se najčešće nalazi u vodama stajačicama. Pogoduje im vlažna i topla okolina. Kod životinja najčešće zahvaća bubrege i izlučuje se mokračom preko koje se mogu zaraziti ljudi. Manifestira se visokom temperaturom, malaksalošću, gubitkom apetita i u kasnijem stadiju žuticom. Liječi se antibioticima.